Još od davnina, na 18. januar, čim Sunce zađe, naš narod je počinjao da se pozdravlja rečima „Bog se javi“, na što je odgovarano sa „Vaistinu se javi“. Tradicija nalaže da na ovaj dan svi budu tihi, mirni i da ostanu budni do ponoći, jer verovanja kažu da upravo tada počinje najlepša magija Bogojavljenske noći.
Prema narodnim običajima, noć između 18. i 19. januara nosi poseban značaj. Tada se veruje da se nebo otvara, a Bog „javlja“. U tom „gluvoj noći“, prema tradiciji, dolazi do preokreta – vetrovi koji donose zimu spajaju se sa onima letnjim, a sve vode sveta na trenutak prestaju da teku. Tada, onaj ko se zatekne na otvorenom i uoči ovaj magični trenutak, ima priliku da od Boga zatraži ispunjenje jedne želje.
Zato se preporučuje da svi ostanu budni do ponoći, otvore prozor i pogleda kroz njega. Prema verovanjima, želja koja tada bude izgovorena sigurno će se ostvariti.
Ova noć, osim što nosi magiju, povezana je i sa mnogim drugim običajima. Tako se veruje da će neudate devojke, ako ovu noć stave ogledalce pod jastuk, sanjati muškarca za kojeg će se udati. Bogojavljenska noć, sa svim svojim verovanjima i tradicijama, ostaje vreme kada se spajaju vera i nada.