Kada je u pitanju priprema božićne trpeze ne smemo zaboraviti česnicu.Lomljenje božićne česnice jedna je od najstarijih i najpoštovanijih tradicija kod pravoslavnih vernika.
Od kraja do kraja ona se priprema na različite načine. U Sremu, kao i većem delu Vojvodine tradicija je da se česnica priprema slatka. Pravljenje česnice prenosilo se generacije na generaciju tako da se ovaj praznični specijalitet i dan danas pravi kao nekada.
Domaćiće je uglavnom prave danas na Badnji dan da bi bila spremna za sam Božić. Kako su nam objasnile kore se mese, zatim rastežu i filuju zaslađenim, mlevenim orasima i sve se na kraju prelije prelivom od meda.I naravno stavlja novćić se , koji simbolizuje uspeh u godini koja je počela, za ukućanina koji ga pronađe u svom parčetu česnice.
A zašto se u Vojvodini pravi slatka česnica?
Ako danas pitate zašto je česnica u Vojvodini slatka, mnoge domaćice će vam reći da je to zbog toga da bi vam i godina bila slatka.
Ipak, u ovom vojvođanskom običaju ipak ima malo više istorije nego lepih želja. A običaj slatkog božićnog kolača potiče još iz vremena Marije Terezije.
Tačnije, u mnogim mestima u Vojvodini slavski kolač se nije mesio. A sve je povezano sa inatom i porezom.
Za vreme svoje vladavine Marija Terezija je uvela posebne poreze. Da bi suzbila neumerenost prilikom proslavljanja svadbi i slava, a po kojoj su Srbi iz Austrougarske bili poznati, Marija Terezija je uvela porez na sečenje slavskog kolača. Rezultat nije bila punija državna kasa, desilo se upravo suprotno. Sa odredbom da se porezi povećaju javio se inat. Srpsko stanovništvo u Austougarskoj je jednostavno prestalo da mesi obredne kolače, pa nisu plaćali ni porez.
Eto i malog istorijata o čuvenom božićnom kolaču. Bilo kako bilo svi u njemu danas uživaju. Želimo uspešnu pripremu i naravno da se ostvare sve one lepe želje koje ćete zamisliti kada pronađete novčić u česnici.