Za mnoge ljude, jedan od pokazatelja da imaju COVID-19 virus je gubitak ukusa i/ili mirisa. Sada su istraživači utvrdili neke genetske varijante kod ljudi koje bi mogle povećati verovatnoću da bi ih koronavirus mogao lišiti ovih čula.
Studija odrađena na skoro 70.000 odraslih osoba sa COVID-19 virusom, otkrila je da osobe sa određenim genetskim izmenama na hromozomu 4 imaju 11 odsto veću verovatnoću da izgube sposobnost mirisa ili ukusa u odnosu na ljude bez promena na istom hromozomu, objavili su istraživači u Nature Genetics. Podaci potiču od ljudi kojima je kompanija za genetsko testiranje 23andMe analizirala DNK i koji su sami prijavili slučaj COVID-19.
Dva gena, UGT2A1 i UGT2A2, koji pomažu ljudima da osete miris, nalaze se u regionu hromozoma 4 koji je povezan sa gubitkom čula tokom infekcije, otkrili su epidemiolog Džejni Šelton iz 23andMe kompanije, zajedno sa svojmi kolegama. Oba gena stvaraju enzime koji metabolišu supstance koje se nazivaju odore, a koji proizvode karakteristične mirise.
Studije sugerišu da gubitak mirisa, karakterističan simptom COVID-19 virusa, proizilazi iz infekcija koje se zadržavaju u ćelijama koje podržavaju miris zvanim sustentakularne ćelije (SN: 6/12/20). Moguće je da genetske varijante u blizini UGT2A1 i UGT2A2 mogu uticati na to kako se dva gena uključuju ili isključuju, pa nekako dolazi do zbrke sa mirisom tokom infekcije, kaže Šelton.
Tim je kombinovao gubitak mirisa i ukusa u jednom anketnom pitanju, tako da studija ne može utvrditi da li su genetske varijante uključene u gubitak jednog čula nad drugim. Kada izgubite čulo mirisa, često je vaš ukus veoma oslabljen, kaže Šelton. Ukus takođe može nestati bez gubitka mirisa.
– Neki ljudi imaju trajni gubitak mirisa, čak i nakon što im koronavirus napusti telo, kaže Šelton. Razumevanje kako virus gasi sposobnost njuškanja može pomoći istraživačima da pronađu načine da je vrate.