Posle 23 sata i 59 minuta neprekidnog zagrljaja po hladnoći i kiši, Nataša Milojević iz Beograda i Igor Zenzerović iz Pule, završili su svoj neobični performans i sjajno se osećaju.
Ovaj neobičan događaj je izveden u sklopu 90. Jesenje izložbe ULUS-a sa temom ‘Izvanredno stanje’, a počeo je u nedelju u 14:01 u Knez Mihailovoj ispred galerije ULUS-a.
Performans ‘Studija jednog zagrljaja’ trajao je tačno 23 sata i 59 minuta.
Performer je Igor Zenzerović iz Pule, a u ovom poduhvatu mu je pomagala Nataša Milojević koju je na početku performansa prvi put video.
Oni kažu da se osećaju dobro i da imaju veoma pozitivne utiske o Beograđanima koji su pratili njihov performans. Akcija ima i zanimljiv epilog: Nataša će ovih dana doći kod Igora u uzvratnu posetu Puli.
Ovo je četvrto izvođenje performansa, pre toga je održan u Zagrebu 2. jula, u Rijeci 16. jula i u Amsterdamu 19. novembra.
– Želja mi je bila pristupiti pitanju ‘distance’ na jedan specifičan način. Zapravo, sve je krenulo u tramvaju. Kada se zateknete da promatrate vanjski svijet neometano i dozvolite si maštati počinjete slobodno asocirati i stvarati mikro-svjetove na temelju prolaznih slika i doživljaja. I onda zateknete par u zagrljaju. Tu je sve započelo. Postao sam opsjednut tom potentnom figurom naročito kad ju smjestite u kontekst urbane ikonografije čiji su centri zapravo izvedbe spektakla. Tako je najbogatiji Boudlairov flaneur, gradski ‘luđak’ i par koji se grli. Zagrljaj je zapravo prazna gesta u koju ljudi upisuju sve i svašta. U Amsterdamu, za vrijeme nedavnih prosvjeda protiv epidemioloških mjera ljudi su nam često prilazili i pitali nas ako smo dio prosvjeda. Mi smo šutili i dozvolili njima da pronađu svoje mjesto u performansu. Sa takvom gestom, vi zapravo nemate druge doli pustiti kontrolu i dozvoliti prolaznicima da sami pridodaju svoja posebna značenja, rekao je ranije Zenzerović.
