Ljudi koji su utonuli u fazu laganog sna, naposletku su imali moć rešavanja problema, izveštavaju naučnici u časopisu Science Advances. Rezultati istraživanja pomažu u demistifikaciji prolaznih ranih trenutaka sna i mogu čak ukazati na načine za podsticanje kreativnosti.
Razmak između potpuno budnog stanja i čvrstog sna može biti prepun kreativnog potencijala.
Pričalo se da je pronalazač, Tomas Edison, jurio te trenutke kreativnosti koji nastaju nakon laganog sna. Navodi se da je spavao u stolici držeći dve čelične loptice, iznad metalnih tiganja. Kako je tonuo u san, loptice bi ispadale. Zveket koji bi nastajao probudio bi ga iz laganog sna i na taj način je mogao da spasi svoje inventivne ideje pre nego što se izgube u dubokom snu.
Delphine Oudiette, kognitivni neuronaučnik sa Pariskog instituta za mozak, zajedno sa kolegama bili su inspirisani Edisonovom metodom negovanja kreativnosti. Ona i njene kolege doveli su 103 zdrava čoveka u svoju laboratoriju da reše težak logički problem sa brojevima. Od dobrovoljaca je zatraženo da pretvore niz brojeva u kraću sekvencu, prateći dva jednostavna pravila. Ono što volonterima nije rečeno je da postoji lak trik: drugi broj u nizu bi uvek bio tačan konačni broj. Jednom otkriven, ovaj kod za varanje dramatično skraćuje vreme rešavanja.
Nakon što su uradili 60 ovakvih ispitivanja na računaru, volonteri su zaradili 20-minutnu pauzu u tihoj, mračnoj prostoriji. Zavaljeni i dok drže ekvivalent Edisonovog „budilnika“ (laka flaša za piće u jednoj ruci koja visi ka podu), učesnici su zamoljeni da zatvore oči i odmore se ili spavaju ako žele. Sve vreme, elektrode su pratile njihove moždane talase.
Otprilike polovina učesnika ostala je budna. Dvadeset četivoro je zaspalo i ostalo u plitkom, prolaznom stadijumu sna zvanom N1. Četrnaest ljudi je napredovalo u dublju fazu sna zvanu N2.
Nakon odmora, učesnici su se vratili rešavanju zadatog logičkog problema. Istraživači su uočili ogromnu razliku između grupa: ljudi koji su pali u plitak, rani san imali su 2,7 puta veće šanse da uoče skriveni trik od ljudi koji nisu zaspali, i 5,8 puta veću verovatnoću da će ga uočiti, u odnosu na ljude koji su dostigli dublji – N2 stadijum.
Tako drastične razlike u ovim vrstama eksperimenata su retke, kaže Oudiette. Bili smo prilično zapanjeni obimom rezultata. Istraživači su takođe identifikovali kreativni koktel moždanih talasa, koji kao da prati ovu fazu – mešavina alfa moždanih talasa koji obično označavaju opuštanje, pomešanih sa delta talasima dubljeg sna.
Studija ne pokazuje da je vreme provedeno u N1 zapravo pokrenulo kasniju spoznaju, upozorava Džon Kounios, kognitivni neuronaučnik sa Drekel univerziteta u Filadelfiji, koji je napisao knjigu 2015. The Eureka Factor: Aha Moments, Creative Insight, and the Brain. Moglo je biti moguće hvatanje u koštac sa problemom i pokretanje procesa inkubacije koji izazova i N1 faza i kasniji uvid, kaže on, čineći N1 nusproizvodom procesa koji su izazvali uvidom, a ne uzrokom.
Potrebno je više rada da se razmrsi veza između N1 i kreativnosti, kaže Oudiette. Ali rezultati otvaraju primamljivu mogućnost, onu koja podseća na Edisonovu samooptimizaciju: ljudi bi možda mogli da nauče da dođu do tog sumračnog stadijuma sna ili da proizvedu koktel moždanih talasa povezanih sa kreativnošću na zahtev.
Čini se da je Edison bio na dobrom putu u vezi sa kreativnim moćima. Ali ne poistovećujte se previše sa njegovim navikama. Ipak se navodi da je spavanje smatrao zločinačkim gubljenjem vremena.